.Just listen. https://blog.dnevnik.hr/crnadjevojcica13

ponedjeljak, 27.08.2007.

.like voodoo dolls.

Smatraj već učinjenim. Zaslijepio si moje misli...iako već si nestao.
Kao blic života prešao si samo tako preko svega kao i svaki drugi.
Razočarao si svaki moj san. On najljepše što je stajalo između nas.
Tako se i One osjećaju. Ja sam zapravo ta koja je ispala

''voodoo lutkica''

kao i sve ostale kroz koje prožimaju iste životinje poput tebe.



Tek sada shvaćam kako je lako biti u duštvu svinje koja ni najmanje ne mari,
a mi (budale) vas svejedno i dalje hranimo ljubavlju kao da ste još uvijek jedini Bogovi.





I opet moram reći nešto u vezi tebe. Ne zato da bi udovoljila sebi niti tebi,
već krhkim božicama (curama) što stvoriše iz ljubavi patnju radi vašeg ukletog ponašanja.

Umrtvili biste i posljednjeg leptira koji bi (još uz malo snage) stajao u našim tijelima.


Evo kako mi je. Možda se koja žrtva pronađe u ovim ( već ne važnim) riječima.
Noći neprospavane...
Lice zalutalo u dalekim mukama.
Samo kurvinska nada ostala je, ali ne da bude i da će biti bolje,
već da postoji i nešto gore.....
Ponekad i u srcu izjeda ona već svima poznata mašta koja bi već trebala biti isprana.....(a nije).

Samo zbog tebe.
(I za ubuduće, zbog nekog sljedećeg nalik tebi.
Zapravo samo još jednu identičnu životinju.)
Sve zbog tebe.

I prah laži na tvojim usnama koji se vidi i iz aviona...
A koliko sa te samo hvalila...voljela (na neki nepoznat način),
naprosto obožavala...



.Ubijedio si me.






Ubijedio da postoje bajke...ali da ubrzo i završavajubaš kao i sama knjiga.
Samo zatvoriš zadnju stranicu sa (uvijek) sretnim završetkom
i opet si na početku. Opet sve isponova sa nekim drugim (istim TI).

Jer svi ste vi isti. sama vaša glupoća vas odaje.

I kažu...testiranjem dokazuju da imate 60% manje osjećaja nego ženski rod.

Ali zato ja kažem cijeloj toj naciji enskoga roda da ne brinu niti naj manje,
jer ova teorija nije izrečena u cijelosti.
Zaboravili su dio u kojem ja kažem da (moda) testiranja dokazuju da imate 60% manje osjećaja (što je kao za vas ponos),
ali tih 60% onda pripada u onaj veliki dio vašeg svinjskog mozga gdje na samom ulazu piše-

____OPEN (NEVER EXIT)____WELLCOME TO WORLD OF KRETENIZAM!!!

(u prijevodu glupoća, zar ne?)





I sve je manje dana do kojih mi je stalo.
Sve je manje pozdrava koje sam nekada neodoljivo primala.
Ne. Više mi nije stalo. Do tebe ne.
Bila je to samop puka mašta koja me tjerala (uvjeravala) da si ti taj.
Onaj sljedeći savršeni koji je na kraju kao i svaki drugi pao u plavetnilu moga oka.
I da. Dobila sam što sam htjela. Ali više me ne guši da bi opet ponovila (same shit).
Hajde dečko! Mjerimo se!
Ti za to koliko si srca polomio niti ne znajući, a možda ponekad I sa uživancijom,
a ja za dokaz DA SU SVI DEČKI ZAISTA SVINJE, i za ono što vi zovete ‘’muškim’’.
Hell jea! Naravno da imamo muškosti!!! Na nama (curama) je red.



Zaigrajmo sa srcolikim kockicama života.






Like voodoo dolls…

Tko će koga prvi na konce postavit?!
Tko će koga na igle nabost?
Tko će prvi dospjeti na pozornicu lutkarskih predstava?
Tko će se zadnji smijati? Gledati kako onaj drugi mukotrpno pleše dok netko od nas dirigira sa žicama kako želi…?
Tko će odustati?

Mi ili Vi !?





.Ne fališ mi.

petak, 17.08.2007.

.Hypnotic poison.

Ubila sam iz ljubavi.
Poneke riječi još ostaju, ali ne znače previše.
Ne znače ''SVE'', kao što su prije značile.


Tako i ona. Vidim da joj je teško još uvijek.
Ponekad poželim da sve ono što sam imala te noći predam njoj.
.Cijelu bajku.
Pitam se, zašto ona nije mogla biti ta.
Jer...voljela bi...iskreno.





Pleše ali sreća ju ne prima nazad k sebi.
Koraci, koreografija više je ne odaju.
Odaje ju ono unutrašnje raspoloženje. Zapravo. Izjeda.
Osjetim. Primjećujem. Gotovo stalno.

Ne želim je više tako gledati. Neću je više tako gledati.


Obećajem.

I promes that everiting would be OK in the end.

Obećajem.





Pogledam u šarenilo njenog oka. Kolika je samo želja snažna. Prejaka.
A mašta? Mašta polako blijedi. Samopouzdanje pada.
Vjera u nešto što je zaista željela.

Ne govori više. Samo šuti. Nije to Ona. Ne.

Minijaturno nestaju koraci koje je usavršila.
Sve pada u njenim očima, a opet zna da nije sve gotovo.
Samo treba zažmiriti i zaboraviti.
Ne maštu, ne želje nego njih što se bezobrazno krase.
To je otrov koji ju guši.

Ali žudnja ju ne napušta, koliko god se to njoj sada činilo nestvarno. Nesigurno.
Nesigurna-zasigurno. Kao i ja. Dvije sestre blizanke kako bi Ona rekla.





Sada tanka je nit između jave i sna.



Spavaj snježna balerino. Spavaj pahuljice krhka.

Vidjet ćeš kadtad će sve doći na svoje.
Pa makar i za 100 godina. Nekada smo barem tako govorile.
Nekada...


.(možda možemo i sada).





Ne odustaj. Zbog mene. Zbog njih. Pokaži im ono staro lice.
.Samo zažmiri. .Samo zaboravi.
S vremenom će i to proći.

utorak, 14.08.2007.

.samo još jedan običan post.

Mislim da nema više smisla.
Svaki tvoj pokret, pogled izumro je za mene.
Znam da isto osjećaš. Zapravo više niti ne osjećaš.
Ponekad ni ja vjeruj mi.


''Al odbolovat ću te ja, sa čašom tuge u rukama, i sa društvom koje i ne poznajem, al odbolovat ću te ja tako čvrstom na nogama, ali nikad pogled ispod obrva.''






Mjenjaš se. Ili...tek sada zapravo vidim tvoju pravu sliku.
Ne znam. Mnogi pričaju, prenapuhuju stvari za tebe.
Kao da si Bog. Heh...


=)





Tako sam i ja mislila. Ali prema meni umrlo je sve.
Voliš li se zaista tako ponašati? Ili je to samo u mome prisutstvu?
U srcu ubojice ljubavi skrivala se duša poput svake druge,
iako uvijek mislimo da je bila bojažljiva. I bila je. Ali da će i takva ostati.
Ne volim tebe...više....ne...
Volim ono što si nekada bio...u to sam se zaljubila.
Zavoljela sam ono što si te večeri bio. Naravno obožavam to i sada.
A ti....sada si samo pojava. Još samo jedan cvijet koji je uvenuo u mome vrtu osjetila.
Korijenje je bilo prežilavo da bi nastavilo dalje.


.Ukorijeniti se u moje srce.
.Zauvijek.






Nije tako moglo biti. Niti će ikada biti.
No....ne zato što to ne želiš ti već zato što sada ne želim niti ja.
Ne.Nisam dobro ako me pitaju.....kada me pitaju.
Iako uvijek poričem. Bližnjima. Strancima. Tvojima. Svima.
Odričem te se.
Ali ne mogu reći da se odričem onoga što si bio.
To ostaje. Uvijek. Zauvijek.
I ako zaboravim. Oni neće..
Čitat će njezinu knjigu jednoga dana.
Tada će to već biti zalutala prošlost.
Da. Osmjesi će viriti na licu.





eto......................samo da znaš da mi nije stalo.
.iako će ovo mišljenje ostati samo u sljedećih par sati.


.laku noć crna noći.

subota, 11.08.2007.

Svi smo mi robe sa greškom. Ali neke zaista prekasno otkrijemo. (.kad je već sve kupljeno.)

Nastavljam li Sapfin život? Pokvarene misli i djela koja me toliko već izjedaju
da bi najradije preko cijelogovog ekrana namjerno (ljubomorno)
željela nanjeti jednu veliku crnu mrlju!!!
Da zaboravimo. Sve. Sa mnom. Sa njim.
Jednom zauvijek! Ne postojimo MI.
Nikada niti nismo postojali.
Bila je to samo još jedna zamišljena priča o kvaliteti života.





Koja je marka ovoga života. Nije skupa. Ne. Samo je jadna.
Moj život je jednostavno potkupljen.
Ili je možda ipak stajao među silnom onom robom gdje
su većinom bile savršene marke (savršeni životi).
Samo.....ne na istoj polici.
Jer moja marka je ipak pripadala onima gdje bi uvijek pisalo
velikim, masnim, crvenim slovima


_________________ROBA SA GREŠKOM______________!





Da. Tako se sada osjećam, kao i mnogi drugi vjerujem. Nekako iskorišteno.
Iako sam već znala i pristala na to. Znate kao ono.
Dođete u trgovinu i prvo što ugledate je ta polica na kojoj stoji moj život.
U trenutku pomisliš e to je ta. A ne idiš da sa satrane piše....znate već šta.
Mogli bi to još nazvat ''roba na popustu''. I to ono barem 50%!
U prijevodu da ne okoličam previše - isprobaš me i ostaviš.




Zašto?

Zato što netko do koga vam je upravo tada bilo najviše i za
koga si baš mislio da je savršen kupac (što je i ostao), bio baš taj.
I tako svaki put. Razočaranje.
I opet...i opet...i opet.


.U krug. .Poput vrtuljka.


(Kao što već jednom rekoh.)



Postoji li određeni razlog?

Svakako.
Svaki kupac naravno uvijek gleda ono najkvalitetnije i najljepše izvana,
kao i u životu.
Tako niti ovaj nije želio mene. Već je postojala kvalitetnija roba koju si je zacrtao u glavi
da će je jednog dana imati. Jer zna da može.
Naravno ne sudim kupcu. Njegov izbor. Naprotiv sudim sebi. Jer si dopuštam previše.
(Ma......ja.....budala. Nego nastavimo mi dalje.)




No ako vam slučajno dođe i kaže da iti ta roba nije dovoljno dobra za njega, ovo za sve žene vrijedi
=), jer se npr. previše stisla (otišla zauvijek u prijevodu)............

Samo mu recite_____________AH, IPAK, TAKAV JE ŽIVOT!
Zatim se nasmješite, okrenite i lagano odlepršajte.
Dajte mu do znanja da puno propušta.
(...ah koje li utjehe....ne volim ih.....)

Ko zna, možda vas opet jednom dođe isprobati....kupiti....
I možda vam se ipak na kraju vrati kao i meni.
A ja ću šutjeti. Samo ću opet čekati.





Pozdrav mojim svinjama Hani i MiLni i TeJi.......one su me naćerale da ovo pišem.
Ajmo sad ih svi morate pozdraviti. Nema ne.




...bilo je ovo za sve žene na svijetu.........eto toliko.......haha....c-ya....

petak, 03.08.2007.

I'm gonna live.............

Vrijeme mi samo prkosi.
Sve su duži dani. Bez tebe.
Samo si ispario. Poput kapljice.


A ja sam žedna tebe.

Mislim da nismo stvoreni.
Nesigurno promatram svijet. Očima tvojim nema ni traga.
Da li vrijedi još pokušati? Nadati se? Čekati?
Ne. Zar ne?
To mi je i on želio poručiti samo na utješan način.
Ljudi su sretni samo ja još pronalazim utjehu.....sreću.




Neopisivo me nerviraš.
Pojaviš se kad mene nema.
Drugi te vide,ali ja kojoj najviše paše........meni te nema.
U bilo kojem smislu.
Ah baš imaju sreće.
Riječi već polako blijede. Uopće nema smisla. Riječi mi ne stoje.
I svaki put kada nešto napišem........za tebe.......sve mi se manje sviđa.
Moja odurna inspiracija. Moja ogavna greška. Netko poput tebe. Ti.
A toliko te obožavam.




Znaš li koliko mi samo fali.........tvoje sve.
Pa čak i jebeni dio zraka koji udišeš samo da si bliže.
Mislim.
Ma ne znam.
Ne znam više ni sama.
Idem se odmarat.
Sretna ona kojoj dalje pripadaš.



Možda se još koji put sretnemo.




Sada mi je onako.
Previše svejedno. Previše stalo.


Sekunde mi mjenjaju raspoloženje i vrijeme koje ubijam općenito dok te nema.
Ajde uživaj........ionako ti je svejedno. Već je dokazano.

subota, 28.07.2007.

...do you think it's over???

.....šetat ću ulicama bosa.....
.....danas.....
.....kada se spusti prijateljica noć.....



.....čekat ću samo njega......
.....danas.....
.....ali njega neće biti.....i ako bude vrijeme ionako neće stati.....
.....vremena neće dovoljno biti.....



.....svi žive.....svi sjaje od radosti.....svi već skaču po oblacima.....
.....danas.....
.....samo ja još žudim za šansom.....



.....barem neću biti sama.....Ona će biti tu.....
.....i One u srcu.....
.....danas.....
.....milovat će me zvijezde.....pun mjesec.....crveni avioni - neostvarene želje.....



.....samo ću leći pokraj nje.....
.....danas.....
.....i čekati da se vrati.....kao i Ona......



.....samo ću leći na topao kamen.....
.....danas.....
.....i čekati da me proguta noć.....



.....ah kako li je lijepo sanjati.....stvarno je.....
.....laku noć.....
.....danas.....

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.